A sada pročitajte i pogledajte fotografije sa mog treceg visednevnog iskustva ronjenja sa bocama u Jadranskom moru... Moje cetvro visednevno ronjenje sa bocama na komprimirani zrak - sabijeni vazduh se desilo u uvali Zanjic, ronjenu oko otoka Mamula, pecinskom ronjenju, ronjenju po kompasu, posjeti potonulim brodovima. Moj rekord ove godine zvanicni u karnetu uopisan je 39 dubine ali smo u tom ronjenj u jednom momentu dosegli 44 metra, sto je i moj rekord. U uvali Zanjic bio je otvoren ronilacki kamp, ronilackog kluba iz Panceva. Sa njima ronim vec cetvrtu godinu. Sve se to desilo u Crnoj Gori, Augusta mjeseca 2004. STRANA U RADU Bilo je predivno, prelijepo, prekrasno, divno, lijepo, krasno... ali upamtite! Ronjenje nije bezopasan sport, nema improvizacija i najvažnije pravilo o kom treba stalno misliti je: biti priseban, ne paničiti BILO ŠTA DA SE DESI u dubini, i sve uraditi polako po pravilima i propisima, jer bez takvog načina razmišljanja i djelovanja, MA ŠTA GOD SE DESI, možete završiti vrlo lako u "vječnim lovištima" kako su imali običaj da govore Indijanci u Americi. Da tako ne bude pročitajte knjige, obučite se, položite kurseve ronjenja i završite škole ronjenja i STALNO BUDITE PRISEBNI i uvijek ispričajte svoje postupke starim roniocima, da bi vidjeli gdje ste pogriješili. I NIKAD, NIKAD, NIKAD ne ronite sami, ronite uvijek u paru (dva ronioca)! Copyright. Rudolf Bosnjak. All rights reserved. |
